Whatever... nevermind

Ako...

Ako uskoro umrem,
verujem da će moji imati mnogo problema oko sahrane.
Keva će predlagati da se uzme što jeftiniji kovčeg,
ćale će biti za neki od najboljeg drveta
(jer ono je zdravije),
brat-piroman zahtevaće da me lično spali.
Na sahranu će, pretpostavljam, doći gomila
kvazi- rođaka i prijatelja... I još po neko...
Čisto da bude viđen ili -a, i još bolje ako ima
šta da se jede, pije i jebe.

Ako ne umrem,
slobodno me pošaljite na lekarski pregled,
možda zaradim neki virus tokom višenedeljnog čekanja
u smrljivim, sumornim i večito punim čekaonicama
pre nego što mi nadrndana sestra sa
štrokavo namazanim crvenim karminom
kaže da je red na mene da udelim par epruveta krvi
iz leve ruke, nije važno- dodaće sa plastičnim smeškom,
ako ona uvene ostaće mi desna koju više i koristim.
Kada, nakon toga, saznaju da sam potpuno zdrava-
baš kao svi besmrtni hipohondri-penzioneri,
poslaće me na još par pregleda, ubeđeni da imam
neki tumor koji nisu mogli lako da otkriju, cirozu jetre,
šum na srcu, i- ako ništa drugo, onda bar kvarne zube.
A nakon što me istraumiraju moliću se za eutanaziju.

Ako ikada umrem,
mislim- od side, hepatitisa ili tako nečega,
ili mi padne avion na glavu- slobodno me sahranite,
bez balsamovanja i sličnih egipatskih koještarija
jer ne mogu da podnesem da mi neko vadi organe
kroz nos ili čmar i igra se sa mojim hladnim telom.

Ako ikada dobijem homoseksualne sklonosti,
obećavam da ću samoj sebi kurac da odgrizem!

Ako ikada...
Kunem se- ako ikada saznam
da sam besmrtna- ubiću se.


27. oktobar 2007 18:17:00 | (14) komentara

!the system...

Malopre se setih Megadetha. Album "The System Has Failed" iz 2004. praktično nisam ni slušala. A sad mi nešto došlooo...
Pao mi sistem. Bez zezanja.
Pao. Bez upozorenja.
Ja sad idem... Vratim se za koji dan. Pretpostavljam.
Za koji dan. Sutra. Nadam se.

21. oktobar 2007 14:34:00 | (3) komentara

...Fe bez gvožđa.

Igra je jednostavna.
Toplo- hladno.
Tempo se menja.
Kontrasti u krug
dok ne poludiš,
dok ne pogledam
u tvoje šarene oči
koje prikriveno počinju
da vrište i mole
da te pojedem
halapljivo
samo uz
mrvice milosti.

Zatim te puštam
da goriš na rubu
kao žar na vrhu
dogorele cigarete
zaboravljene u pepeljari
na radnom stolu,
da zaželiš da prasneš,
puštam šarene oči
da sevaju i žude...

Najpre izranjaju kandže
pa oštri zaobljeni rogovi
i zajedno cepaju kožu.
Napokon skidam masku,
bacam je negde sa strane.
Zver počinje da proždire...
Grize, ujeda, staje
pa opet grize, ujeda…

Krici ti se lepe za plavo
koje je svuda oko tebe
a svemir se okreće.
Tvoje oči sada su
u boji mesa.
Sablasna praznina i
blažena ispunjenost.
Nadam se, to je sve.

Igra je sasvim jednostavna.
Želiš li da je igraš?
Opet?
Plašiš li se?




12. oktobar 2007 12:45:00 | (13) komentara

...jutro interpunkcije.

nije glupost
znak jednakosti
pa tri tačke


kamen spade u vodu
štrokave WC šolje

crta
tačka
znak uzvika

vodka večeras
znak pitanja



10. oktobar 2007 12:03:00 | (10) komentara

...savršeno normalno.

...U donjem prizemlju hotela kroz koje su, po nalogu uprave, ulazili kupači, jedna žena sa nosom premazanim cinkovom mašću ušla je u lift zajedno sa mladim čovekom.

"Vidim da posmatrate moje noge", rekao joj je kada je lift krenuo.

"Izvinite, nešto ste meni rekli?" upitala je žena.

"Rekao sam da primećujem da posmatrate moje noge".

"E, izvinite, molim Vas, slučajno sam gledala u pod", rekla je žena i okrenula se vratima lifta.

"Ako želite da gledate u moje noge, samo recite", nastavio je mladi čovek. "Nemojte samo da se u vezi s tim ponašate kao neki prokleti špijun".

"Pustite me da izađem, molim Vas", rekla je žena brzo, obraćajući se devojci koja je rukovala liftom.

Vrata lifta su se otvorila i žena je izašla ne osvrnuvši se.

"Imam dve savršeno normalne noge i ne vidim nikakav razlog da neko bulji u njih", rekao je mladi čovek. "Peti, molim". Iz džepa na kupaćem ogrtaču izvukao je ključ od sobe.

Izašao je na petom spratu i polako koračajući dugim hodnikom ušao u sobu 507. Soba je mirisala na nove kofere od teleće kože i tečnost za skidanje laka sa noktiju.

Bacio je pogled na mladu ženu koja je ležala na jednoj strani dvostrukog kreveta i spavala. Zatim je prišao jednom od kofera, otvorio ga i ispod gomile rublja i košulja izvukao automatski Ortgits kalibra 7.65 milimetara. Izvukao je šaržer, pogledao ga i ponovo ubacio u ležište. Otkočio je i repetirao oružje. Zatim je prešao preko sobe, seo na slobodnu stranu kreveta, pogledao u mladu ženu, podigao pištolj i ispalio sebi metak u desnu slepoočnicu.

Džerom Dejvid Selindžer,
odlomak iz priče "Perfektan dan za banana-ribe",
zbirka "Za Esme (Devet priča)"


2. oktobar 2007 10:54:00 | (38) komentara